Odžab, pitbul-terijer
Ti čekaš jednu nesreću, dolazi druga.
I ne zbog toga što je loše vreme,
ne možeš da se pripremiš -
nepripremljenost je sve.
Mi se brinemo
za životnu saputnicu, ženu,
za prijatelja dragog,
za dete kraj nas
i za psa.
Gledamo u more i mislimo:
sigurno, pašće kiša.
Mi se spremamo da susretnemo kišu,
ti ne vidiš vezu
između trena kad sunčan sjaj menja
osutonjene oleandre
u primorskom vrtu
i ugasnuća palminog zlata.
Ne vidiš vezu
između kapljica kiše
i cviljenja psa.
Tebe ne plaši grom – pripravnost je sve,
biće koje protrči kraj tvojih nogu
pokušava da ti kaže,
da ćutanje je – sve,
ono je iznad spremnosti,
duboko, kao more,
duboko, kao zemlja,
duboko, kao ljubav.
Ćutanje jače je od groma,
potres od koga gubimo dar reči,
kao životinje koje ne umeju da kažu ništa o ljubavi,
kako umemo mi, samo ako
ne postane neizreciva
a treba o njoj reći -
i mi govorimo cviljenjem,
suzama –
kišom, koja se uvlači u oči,
ne imenujući ljubav po imenu,
ćutanje mrtvih
i ćutanje ljubavi, sahranjene na dnu srca –
to je isto, i to je ćutanje,
i ćutimo li mi o ljubavi,
o detetu, ženi ili o prijatelju –
to je ta ista ljubav, jedna i ista,
ona je blaženstvo
nepodnošljivije od gubitka,
ona je blaženstvo, blaženstvo.
potres od koga gubimo dar reči,
kao životinje koje ne umeju da kažu ništa o ljubavi,
kako umemo mi, samo ako
ne postane neizreciva
a treba o njoj reći -
i mi govorimo cviljenjem,
suzama –
kišom, koja se uvlači u oči,
ne imenujući ljubav po imenu,
ćutanje mrtvih
i ćutanje ljubavi, sahranjene na dnu srca –
to je isto, i to je ćutanje,
i ćutimo li mi o ljubavi,
o detetu, ženi ili o prijatelju –
to je ta ista ljubav, jedna i ista,
ona je blaženstvo
nepodnošljivije od gubitka,
ona je blaženstvo, blaženstvo.
Derek Volkot
Prevod Vladimira Jagličića
